DANIEL MEISNER – VEDUTA PETRINJE
Justus in Periculo securils est: Petrinia in Ungarn
Frankfurt: Eberhard Kieser, 1638.
Bakrorez; 9,8x14,6 cm
Nr. 99.
 Ova veduta nastala je na temelju dvaju predložaka koje je 1602. godine izradio J. Oertel. Nakon tih predložaka tijekom prve polovice 17. stoljeća izrađeno je nekoliko prerada. Petrinja je imala osobitu stratešku važnost u obrani Hrvatske od Turaka. Nakon što je osvojena od strane Turaka 1592. godine, bosanski paša Hasan podiže novu tvrđavu, na ušću rječice Petrinje u Kupu, koju vidimo i na ovoj veduti. Meisnerova veduta prikazuje Petrinju nakon njena oslobađanja (1596.) i potiskivanja Turaka prema Uni. U vrijeme izrade ove vedute Petrinja je bila jedna od najvažnijih utvrda u habsburškom sustavu obrane od Turaka. To je jasno naglašeno i na ovoj veduti. Na njoj se vidi nekadašnje tursko naselje kvadratične osnove. Oko utvrde iskopani su jarci u koje se puštala voda iz rječice Petrinje. U prvom planu su bedemi s istaknutim bastionima koji naglašavaju njezinu fortifikacijsku snagu. Na stijeni iznad Petrinje metaforički sjedi orao, simbol Habsburške Monarhije. Ispod vedute slijedi barokna sentencija neostoicisticke inspiracije napisane u elegijskom distihu. Ex quacunque poli, quamvis vaga fulmina, parte/Erumpant, minime, noxia sunt aquilae, odnosno u prijevodu: Premda munje što sijevaju tutnje odasvud sa neba/ Orlu nimalo baš naškodit ne mogu, znaj. Ispod latinskog teksta slijedi tekst na njemačkom jeziku koji je vrlo slobodna parafraza latinskog teksta: Ob schon der Donnerschlag sich wndt,/ uff den adler von allem endt./ Ist er inn weiderwertigheit,/ Doch ficher und getroft allzeit.
|
