Ova veduta Šibenika gotovo je identična, ali se ipak razlikuje od nešto detaljnije Valegijeve karte (br. 541). I ona prikazuje utvrđeni Šibenik na dnu zaljeva, gledano iz ptičje perspektive preko kanala. Grad na uzvisini štiti tvrđava sv. Nikole na ulazu u kanal, bastioni na obje strane kanala sv. Ante te dva reda kopnenih zapadnih bedema koji se protežu do kaštela sv. Mihovila iznad grada. Za razliku od Valegiove karte na ovoj je zabilježeno naselje koje se prostire i između dva bedema. Gradska arhitektura je vjerno prikazana i stoga prepoznatljiva, poput kupole katedrale, biskupske palače ili crkve samostana sv. Franje. Osim vojnih galija u kanalu izvan gradskih vrata prema kopnenoj unutrašnjosti, zabilježenoj kao Tera ferma Parte di Dalmacia kreću se postrojbe pješaka i konjanika, što indicira osmansko-mletačke sukobe u zaleđu, odnosno osmanske upade sve do gradskih zidina Zadra ili Šibenika. Pretpostavlja se da je Valegiju kao predložak poslužila Rotina karta istoga prostora, ako čak nije i sam šibenski bakrorezac Martin Rota Kolunić, kao lokalni ekspert, poznavatelj geografske i kartografske osnove ali i vještine nastanka karte te Zenoijev suradnik urezao ovu kartu umjesto Zenoija. Ova je karta ujedno vrlo slična Camocijevoj donekle izmijenjenoj inačici iste karte iz 1571. godine, na kojoj je najvjerojatnije također surađivao Martin Rota (inv. br. 270). Inačicu ove karte objavio je i Donato Bertelli u svom djelu Civitatum aliquot insigniorum et locorum magis munitorum exacta delineatio, objavljenom 1574. godine u Veneciji. Na tom su atlasu pored Zenoija i Forlanija surađivali i rođeni Šibenčani, Martin Rota i Natal Bonifacio.